FEIJOA
Sazrijevanje: početak i sredina studenoga
Feijoa (lat. Feijoa sellowiana) je voćna i ukrasna biljka, zimzelena, grmolika ili uzgojena kao manje stablo, koje naraste do 3 m. Ponekad se koristi kao živa ograda. Listovi su elipsastog oblika, dužine 4-8 cm, gornja površina lista je tamnozelena, a donja srebrnozelena i pustenasta (dlakava). Za vjetrovita vremena listovi daju poseban kontrast boja. Smrvljeni listovi imaju posebnu aromu. Cvjetovi su pravi mamac za oči, imaju veliku dekorativnu vrijednost, razvijaju se u pazušcima listova, ponekad po više zajedno, bijele do bijeloljubičaste boje, u unutrašnjosti i odozgo crvenkasti, s dugačkim crvenim prašnicima. Biljka cvjeta u svibnju i lipnju, privlači kukce. Imamo samooplodnu vrstu, te možemo saditi samo jednu biljku. Ne treba je špricati (prskati), ne napadaju je bolesti, plodovi su ekološki. Plodovi su duguljasti, jajoliki, dužine 4-6 cm, debljine 3-5 cm, nezreli tamnozelene a zreli zelenožute boje. Plodovi su jestivi kad omekšaju, kožicu treba oguliti, meso je vrlo ukusno. Težina plodova ovisi o sorti i uvjetima uzgoja iznosi od 25 do 100 g. Meso je bijeložuto, slatko-kiselkasto, vrlo ukusno i podsjeća na ananas, jagodu i bananu. Plod štiti tanka i jaka ljuska, koja pri dnu ima ostatak cvijeta. Plod sadrži male sjemenke, koje ne smetaju kod jela. Karakteristika plodova je da sadrži veliku količinu prirodnog joda, više od bilo kojeg drugog voća. Poznato je da je jod važan u prehrani, regulira rad štitnjače, sprječava gušavost. U plodu je obilje vitamina C i drugih sastojaka potrebnih za zdravu prehranu. Plodovi postupno sazrijevaju u listopadu i studenom i nisu otporni na temperature ispod nule, zato ih moramo pravovremeno pobrati i spremiti u letvarice (sandučiće), gdje dozore i omekšaju, nisu podložni gnjiljenju.